Budite odgovorni logo
love and joy

podijelite na društvenim mrežama

Priča iz života

Pamtim je kao povučenu djevojčicu. Nije imala razloga biti drugačija. Bila je nagluha i nosila debele naočale. Jednog dana vraćale smo se iz škole, a neka starija djeca počela su joj ružno dobacivati, rugati se. Tada sam prvi put čula za izraz cvikerašica i cvikeršajba. Dora se rasplakala, a ja sam otišla do njene mame. Ispričala sam joj priču i očekivala da njena majka  ispljuskati te male beštije. Ona to nije učinila. 

Umjesto toga, mirno je otišla do Dore, obrisala joj suze i rekla:

– Žao mi je, ali ne mogu ti pomoći. Ljudi će ti se čitav život rugati zbog toga. Zato moraš biti bolja i sposobnija od njih!

Tog dana, činilo mi se da je glavni udarac mojoj prijateljici zadala njena mama, njene riječi zvučale su nevjerojatno okrutno. 

Prije nekoliko dana prijateljica me pozvala na večeru. Među nekolicinom nepoznatih ljudi ugledala sam lice koje me osvojilo. Ta žena, naprosto je zračila. Nije pričala o bolestima, pandemiji i strahovima, nego o umjetnosti. Bila je poznata kiparica i živjela na relaciji Paris-New York. Osvojila me na prvu, ali bilo je tu još nešto. Kao da sam je već negdje vidjela. Vrtila sam film. Ma ne, to ne može biti ona, razmišljala sam. 

No život nas često iznenadi. Neočekivanim susretima, nevjerojatnim pričama.

Bila sam znatiželjna. Kako je uspjela?

– Znaš da sam rođena s hendikepom. Nisam bila zgodna niti bogata. Nosila sam debele naočale kroz koji sam gledala u svijet onakav kakav je, bez imalo uljepšavanja. Vrlo brzo shvatila sam da moja sudbina ovisi samo o meni. I najveća pomoć bile su upravo mamine riječi. Žao mi je. Ne mogu ti pomoći. Moraš se izboriti sama.

NEKAD TE ŽIVOT ZAISTA NE MAZI. 

NO I TADA POSTOJI IZLAZ- BITI PUNO BOLJI I SPOSOBNIJI.