Budite odgovorni logo

podijelite na društvenim mrežama

Život nisu društvene mreže: Samopouzdanje

Društvene mreže nam često daju iskrivljenu sliku stvarnosti i osjećaj manje vrijednosti, utječu na naše samopouzdanje i raspoloženje.

Clark Young, Unsplash

U nekim je fazama života prirodno prolaziti kroz razdoblja u kojima se ne osjećamo sigurno i samouvjereno. Iako postoje brojne definicije  samopouzdanja, teško ga je precizno odrediti. Mogli bismo reći da je to sposobnost da učinimo nešto samostalno, a da se pri tome osjećamo ugodno u vlastitoj koži, bez da se opterećujemo tuđim mišljenjima. Dakle, to je nešto s čime nismo rođeni, već je potrebno vježbati i učiti voljeti sebe, okružiti se ljudima koji nas vole onakvima kakvi jesmo te naučiti kako nedostatke promatrati kao neobičnosti jer nas upravo to čini jedinstvenima.

Na društvenim mrežama gotovo svakodnevno viđamo „savršene živote“ ljudi koje ne poznajemo, uspoređujemo se s njima, želimo biti i živjeti kao oni, zaboravljajući činjenicu da ljudi imaju pravo na svojim profilima objaviti i prikazati ono što oni žele. Društvene mreže nam često daju iskrivljenu sliku realnosti i osjećaj manje vrijednosti jer naš život ne izgleda kao s Instagram slika, a stalna potreba za uspoređivanjem dolazi iz potrebe da se uklopimo u društvene okvire. Teško je shvatiti da nas loš dan ne čini slabima ili nesavršenima, već nas čini ljudima,  isto kao i ljude koji biraju savršene trenutke postaviti na društvene mreže, a one nesavršene proživjeti u svoja četiri zida.

Ponekad samo sami sebi najveći kritičari. Često kada ne uspijemo pronaći ništa što bismo krivili za svoje probleme, obratimo se sebi. Čini se kao logična stvar. Ali što kada umjesto pozitivne i motivirajuće kritike prema sebi usmjerimo ljutnju, razočarenje, sramotu, mržnju ili nepovjerenje. Ovo može biti jako teško prekinuti. Naš unutarnji glas je poput gramofonske ploče s dvije strane – pozitivnom i negativnom. Pozitivan glas nas nadahnjuje, podsjeća nas na naše snove i vrijednosti, dok negativni glas čini upravo suprotno. To je glas koji ističe naše nedostatke kao nešto pogrešno, glas koji sumnja i usredotočuje se na ono što nismo učinili dobro. No ipak, na kraju smo mi ti koji biraju što će svirati i što ćemo slušati, a ploču možemo uvijek promijeniti.

Svi imamo što ponuditi svijetu. Svatko donosi nešto drugačije i vrijedno. Iako je puno lakše reći „ne uspoređuj se s drugim ljudima“, nego to zaista i učiniti, kako bi bilo kada bismo se usredotočili na sebe? Uspoređivanje nas drži u pasivnoj poziciji, dok nas usmjeravanje na sebe aktivira da djelujemo, a djelovanje je nužno za razvoj samopouzdanja.